Bregović: Teško je naći nekoga ko je toliko Sarajlija koliko sam ja

Proslavljeni muzičar Goran Bregović danas slavi 71. rođendan. Najpoznatiji je kao frontmen i član nekadašnjeg “Bijelog dugmeta”, jedne od najpopularnijih rok grupa u tadašnjoj SFR Jugoslaviji krajem 1970-ih i 1980-ih godina.

Punih pet decenija je prisutan na domaćoj muzičkoj sceni, a na strano tržište probio se komponovanjem filmske muzike. Tako su se njegove pjesme našle u filmu “Arizona Dream” reditelja Emira Kusturice, a nedavno su se mogle čuti i u nastavku popularne komedije “Borat”.

Fuzija popularne sa tradicionalnom muzikom Balkana pokazala se kao dobar potez, pa je Bregovićeva internacionalna karijera opstala uprkos brojnim optužbama za plagiranje.

Muzičar rijetko daje intervjue, ali je ostao upamćen onaj koji je dao za “Vreme” decembra 2012. godine. U njemu je govorio o gotovo svim segmentima života i dao uvid u neke do tada nepoznate detalje iz svog života.

O umjetničkom radu:

Radim kao sav normalan svet. Moje radno vrijeme je od pola devet do pola pet. Ne mislim da je to što se neko bavi umjetnošću bogzna šta. Zanimanje kao i svako drugo. Kada pogledate biografije umjetnika, videćete da je svaki od njih radio minimum osam sati, dakle kao sav normalan svijet…. I pisci i slikari i kompozitori… Možda samo nije dobro što posljednjih dvadeset godina ne čitam kao ranije. A i to je konvencija. Mislim, čitanje.

O stvaranju:

Nastojim da od toga što radim ne tražim da bude nikakav genijalni eksces, nego da liči na život. Promiču krajolici, pijete kafu, slušate priče – od toga se sastoje i život i muzika.

O domovini:

Ja sam naš! Ne znam kako se to drugačije zove. Osim kao naš, drugačije ne bih mogao da se lociram na tako malom teritoriju… Uz to, ja sam Sarajlija. To je naravno pomalo i dijagnoza. Lečeni Sarajlija. Kada sam u Sarajevu, vidim tika-taka, zakuca srce… Mislim, teško je naći nekoga ko je toliko Sarajlija koliko sam ja… Odrastao sam tamo gdje Sarajlija raste: sa djecom koja nose iftar u školu i, da se od njih ne bih razlikovao, nosio sam sendvič. Na Ramazan, kada se iftari, kao i sva djeca iz mog razreda, gledali smo kroz prozor i čekali da se na džamiji upale kandilji, i onda svak’ izvadi svoj sendvič i jedemo…Teško je objasniti zašto je čovjek vezan za mjesto u kojem je rođen. Ali imam kuće i u Beogradu i u Zagrebu i u Sarajevu. Moja domovina je između ta tri grada.

Da li je politički levo ili desno:

Levo. Ne mogu da zamislim čovjeka koji bi danas bio desno. Kakav je to čovjek koji je protiv slobode, jednakosti, pravde? Kako to? Pa, i Isus bi bio lijevo. Gdje biste ga drugo mogli stavit’?!

- Advertisement -

Pročitajte i